Krug

Razbio sam glavu razmisljajuci o nama. O pitanju: Bi li volio da si ovidje? Možda bi doživjeli isto, Ili pak, možda, samo izmjenjivali iskustva. Odlazeći na put gdje si ti bila, kroz drugačiju percepciju, koja puca na depresiju. Svaka misao vodi na početak, početak koji je doživio svoj svršetak. I dok vrtim iste slike, pitanja bez odgovora, shvaćam da možda, nema bijega iz tog kruga, kruga koji se okreće oko mene i ja oko njega, kao dva brata blizanca. Tragovi su ostali, pokušavam stati točno u njih, ali se osjeti da nisu samo moji, nego je tu još bio netko. Netko tko me napustio i našao bolji svjiet za sebe. Opet se vrti isti krug, krug bez prestanka koji vodi u beskraj, mogućnosti što su mogle bit, ali svoju priliku nisu dobili. I opet samo krug, koji me gleda i osvrće se: Zar ti nije lakše zaboravit, nego se ovoliko borit. A za što? Jedno hvala što si tu i ništa više, ipak bitno je što je taj krug tu, daje lažnu nadu da dogodit će se nešto, a zapravo nikad ništa dobro nije proizlašlo, no nada drži sve na okupu pokušavajući dat cilj meni, te izbrisat sve što je bilo, jer ipak na kraju je najteže Zaboravit.