Kompas u meni

Izgubljen u traženju sebe. Pitam se tko sam, i što mi to znači? Okružen sa stotinu želja, koje pristišću sve jače, ne znam gdje bi stao, a da me tvoji oči ne sude. Idem dalje, lutajući, mislima što vide samo tamu. Koraci mi klize kroz tišinu, a srce lupa kao bubanj rata Tražeći iskru, da zapali moju magmu, koja bi probudila sve što spava, i razbila okove sumnje. I u tuđem pogledu, vidim sličan odraz, čak ako ne malo poznat. Ne odraz koji briše tamu, već daje snagu. Shvaćajući da nije izgubljen, već upleten u nešto, kako bi pronašao put srca svog. I shvatim: U sebi sam već pronašao dom.